Bura. - Bura je suh i hladan vjetar koji puše iz smjera sjeveroistoka (NE) i najčešće je pratilac lijepog i stabilnog vremena. Na postanak bure najčešće utječe podjela atmosferskog tlaka iznad srednje Europe i Sredozemlja, odnosno Jadrana. Međutim, bura se može pojaviti i kao lokalni vjetar. Takva bura nastaje hlađenjem zraka nad kraškim dolinama, koji se zatim prelijeva niz planine. Takva bura je nenadana ali i kratkotrajna. Bura može puhati u bilo koje doba godine, ali je najčešća zimi kada puše i olujnom jačinom. Bura ljeti puše najviše dva dana ili nekoliko sati dok zimi može puhati i do dva tjedna. Olujna bura puše najviše dva dana. Bura je karakteristična po tome što zbog reljefa naše obale često puše na mahove (refule) i da često počinje sasvim nenadano. Od laganog vjetra bura može postati orkanski vjetar. Oblik tla utječe na karakter, jačinu i smjer bure pa ona može, ovisno o lokaciji, puhati od N do ENE smjera. U južnom Jadranu, osobito na otvorenom moru, može ponekad puhati iz N smjera (tramontana). Planinska sedla i erozivna korita su mjesta gdje je bura najjača (Senjska vrata, Klis kod Splita, Vrulje kod Makarske) i to zbog zbijanja strujnica zraka. Gole strane otoka prema obali znače da su ti krajevi opasni kada puše bura. Isto tako su opasne uvale u kojima stabla rastu nagnuta prema jugu. Glavna mjesta na kojima puše jaka bura jesu Tršćanski zaljev, Kvarner i Kvarnerić, Riječki zaljev, Velebitski kanal, područje Šibenika i Splita i obala podno Biokova.
Levanat (istočnjak) je bura koja puše prilično jednoliko, bliže istoku, pri kišovitom vremenu i umjerenoj hladnoći. To je vjetar po karakteristici između bure i juga a svojstven je sjevernom Jadranu.
Sjevernjak ili tramontana oblik je bure koja puše približno sa sjevera. Nije žestok i mahovit kao bura. Bura uzduž istočne obale Jadrana puše olujnom snagom ali zbog kratke staze puhanja izaziva kratke valove čiji se vrhovi raspršuju u morski dim (srk). Što se ide dalje prema otvorenom bura je slabija ali su valovi veći i bez srkova.

Jugo. - To je topao i vlažan vjetar koji puše iz ESE smjera do SSE. Puše uzduž čitavog Jadrana i izaziva uzburkano more. Jugo najčešće prati oblačno nebo i kiša. Najjače je u južnom Jadranu gdje je i mnogo jače nego na sjevernom. Rijetko je slab. Prosječna jačina juga je oko 4-5 Bf, ali često doseže i olujnu jačinu. Ljeti traje do tri dana, zimi do devet, a ponekad s kraćim prekidima i do tri tjedna. Jugo je najjače na otvorenom moru i onim kanalima koji imaju smjer vjetra. Najvažnija takva područja su: Venecijanski zaljev, Kvarner i Kvarnerić, otvoreno more oko rta Ploče i područje južno od Dubrovnika, Lastovski i Mljetski kanal. Jugo je manje opasno od bure - ne dolazi naglo i često puše jednoliko. Prvi predznak juga, kojemu obično prethode tišina i promjenljivi slabi vjetrovi, jest sumaglica i mutan horizont u SE dijelu. Jačanjem juga sumaglica se razvija u rijetke i niske oblačiće. Na zapadu i sjeverozapadu vidi se zid oblaka ili se na tom dijelu horizonda nalaze Ci-oblaci. Vidljivost je loša, tlak pada, a temperatura i vlaga zraka rastu. Plima raste u cijelom Jadranu, osobito u NW dijelu. I jugo ima svoj anticiklonalni i ciklonalni oblik. Ipak, jugo je najčešće ciklonalna porijekla. Anticiklonalno jugo javlja se naročito u proljeće i jesen. Izaziva ga izmjenično djelovaje duboke i duže stacionirane ciklone nad NW ili N dijelom Europe i predio visokog tlaka nad istočnim dijelom Sredozemlja. Nebo je vedro ili se pojave Cc-oblaci i Ac-oblaci koji dolaze iz smjerova W do SW, dok je SW dio horizonta redovito vedar. Oborina nema ili mjestimično pada slaba kiša. Često se javlja i suha mutnoća. Ciklonalno jugo je umjeren do olujno jak vjetar iz smjera ESE do SSE koji ponekad puše i na mahove. Njegove su karakteristike gusta i niska naoblaka s umjerenim pljuskovima kiše i valovitim morem. Javlja se čim se neka ciklona približi Jadranu, ili se u Genovskom zaljevu ili u sjevernom Jadranu formira sekundarna ciklona. Od staze kretanja, jakosti i oblika ciklone, posebno jadranske ciklone, ovisi kakvo će se jugo razviti na Jadranu. U pravilu, naročito za sjeverni Jadran, brzo padanje tlaka zraka znači i brzo prolaženje ciklone, a time i kratkotrajno jugo. Ako jugo, koje u to vrijeme u južnom Jadranu još uvijek traje, neprestano slabi, a umjesto njega ne pojavi se neko drugo strujanje, nastaje tzv. trulo jugo. Tišina prati mrtvo more, a ostaju sve osobine juga. Temperatura zraka raste, a i sparnije je negoli kad puše pravo jugo. Pada obilna kiša, a razvedravanje je samo privremeno.

Maestral. - Javlja se uglavnom ljeti i puše samo uz obalu i rijetko dopire dalje od 20 M prema unutrašnjosti i strogo je prizemni vjetar (do 300 m visine). Počinje puhati oko 10 sati. Oko 14 sati maestral postiže svoj maksimum i uvijek završava prije zalaska Sunca (obično do 18 sati). Maestral prati lijepo vrijeme i pri tome znatno ublažuje ljetnu sparinu. Normalno puše kao slab vjetar (do 4 Bf). U Trščanskom zaljevu je najslabiji, prema jugu sve jači, a u Otrantskim vratima dostiže jačinu 6-7 Bf, uz dosta teško more. Olujni maestral (tzv. maestralun) javlja se kao posljedica prolaza frontalnih poremećaja. Maestral na našoj obali puše uglavnom iz NW, skreće do WNW, a kod albanske obale i do SW. Na talijanskoj obali smjer mu je prosječno E, a negdje i SE i najjači je oko 16 sati, a često se nastavlja i noću kada se javlja jače valovito more. U toku dana maestral mijenja svoj smjer udesno, tj. za Suncem. Maestral često prate kumulusi lijepa vremena.

Izvor: Hrvatski hidrografski institut

Grafik2006.©